Stranac

Zvezdana Crnogorac o putovanjima i ljudima

Tišina Famaguste

Tišina mi obično prija. Pre nekog vremena smo drugarica i ja i jedan Italijan iz Riminija satima bili jedini posetioci četiri kilometra duge plaže na jugu Omana i toliko smo uživali u tišini da nisam ni otvorila knjigu koju sam ponela. Međutim, tišina u Famagusti, tj. nekadašnjoj južnoj četvrti ovog kiparskog grada, zvanoj Varoša, odjekuje potpuno drugačije. 

Iako je već bio sam kraj oktobra, kiparsko sunce je bilo nemilosrdno (32C), kao da je htelo da nam u potpunosti dočara atmosferu od tog 14. avgusta 1974. godine, kada je vreme i bukvalno stalo u nekadašnjoj turističkoj prestonici Afroditinog ostrva. 

Ceo tekst

Kada životi nisu vredeli ništa

Razumeti Litvaniju

I pre prvog putovanja u Viljnus znala sam da je istorija Litvanije puna kontroverzi. Ipak, kada mi je prijateljica spomenula da jedna zajednička poznanica ne samo da ne želi da govori ruski, koji naravno zna, nego ne želi ni na koji način da u kancelariji komunicira sa Rusima koji su pobegli jer su se protivili ratu, to mi je zvučalo malo preterano. Ljudi koje sam tamo sretala činili su mi se kao neobična mešavina severnjaka, zapadnjaka i istočnjaka, i hladni i nezainteresovani i pragmatični i druželjubivi i drski i srdačni. Nikako nisam mogla sve te utiske da složim u glavi do poslednjeg dana, dok nisam otišla u posetu Muzeju okupacije i borbe za slobodu. Kada sam kolegi Vitasu rekla da idem tamo, prvo mi je rekao „znaš, pripremi se, može da bude vrlo teško i zbunjujuće“, a onda je zastao i dodao „ti dolaziš iz Srbije, razumećeš“. 

“Ima raznih načina pružanja otpora: preživeti kad moraš da umreš. Setiti se kad moraš da zaboraviš. Razmišljati kad moraš da ne razmišljaš. Primetiti kad moraš da ne primetiš. Nastojati da saznaš kad je naređeno da ništa ne smeš da znaš.”

Dalija Grinkevičjute “Litvanci kraj Laptevskog mora”
Ceo tekst

Vreme za radost

Nik Kejv u Pragu

U jednom od intervjua nakon objavljivanja albuma „Wild God“, Nik Kejv je rekao da kada dođe na binu, sa publikom ostvari neku vrstu zajedničke ispovesti, direktne pričesti.

Dan te pričesti u Pragu mi je počeo čitanjem utisaka sa koncerta koji je prethodne večeri održan u Zagrebu, a koji su neki nazvali najboljim ikada. Naravno, pripreme ne idu bez preslušavanja novog albuma, ali i meni jednog od najdražih, „Skeleton Tree“. Koncert u okviru te turneje, u oktobru 2017. u prepunoj beogradskoj Areni mi je i najdraži Kejvov koncert. Ta noć je na mojoj listi koncerata odmah iza Leonarda Koena iz te iste Arene u septembru 2009. 

Ceo tekst

Mora da su nešto skrivili

U lovu na veštice po Bostonu i Salemu

Kao mladu su je zajedno sa porodicom poslali da radi u nehumanim uslovima. Muž nije preživeo ’radne zadatke’, dok je ona, kada je odradila svoj ’ugovor’, sa ćerkom pobegla tamo gde je mislila da će joj biti bolje. Ipak, i tamo je bila manjina, po jeziku koji je govorila ali i po uverenjima. Mislila je da će je običnost spasiti, da će se uklopiti ako bude ćutala i radila svoj posao. Ipak, jednog dana su je optužili za krađu, a zatim i širenje opasnih ideja. Pošto nije htela da ih se odrekne, ubrzo je osuđena na najstrožu kaznu. 

Ceo tekst

Alhemija Portugala 

Kažu da je ‘saudade’ jedna od glavnih karakteristika Portugalaca koji važe za vrlo druželjubive i ljubazne, ali istovremeno i veoma nostalgične i melanholične. Nema pravog prevoda za ovu reč koja označava melanholično osećanje nepotpunosti, intenzivne čežnje. Može ti nedostajati neko ili nešto, kao delić slagalice koji nedostaje da bi bio potpun. Može i predstavljati čežnju za nečim što se nikada nije dogodilo i što u stvarnosti ne postoji i baš zbog toga postoji to osećanje čežnje. 

Ceo tekst